Koliko godina se bavite trenerskim poslom?
- 8 godina. Točnije od 1999. i prošao sam sve selekcije u klubu. A trener seniora sam zadnje 3 godine.
Kako bi vi ocijenili ovu sezonu?
-Ocijenio bi ju uspješnom u smislu sazrijevanja naših mladih igrača. Mi imamo sigurno najmlađu ekipu od svih ekipa u konkurenciji i možemo se pohvaliti da su neki naši igrači ove sezone odigrali više od 70 prvenstvenih i prijateljskih utakmica.
Koja su bila vaša očekivanja na početku sezone?
-Mi smo svjesno u sezonu ušli samo sa domaćim kadrom jer smo procijenili da imamo perspektivnu ekipu i da ti igrači zaslužuju da im se pruži prilika da što više igraju, pa smo zbog toga i igrali B1-ligu van konkurencije. Naš osnovni cilj je bio da svim igračima omogućimo, osim svakodnevnih treninga, i što veću minutažu na utakmicama tako da je ove sezone rezultat bio, ne nevažan, ali u drugom planu. I ako to uzmemo u obzir možemo biti zadovoljni sa učinjenim i ostvarenim.
S kojim problemima ste se susretali tijekom sezone?
-Najveći problem ove sezone je bio konstantno veliki broj ozlijeđenih igrača i ja osobno ne pamtim takvu sezonu. Izuzev Mateja Kune niti jedan igrač nije odigrao sve utakmice, a najgore je to što su konstantno bila ozlijeđena po 3-4, a ponekad i više igrača istovremeno. Smatram da nismo imali toliko problema sa ozljedama i rezultat bi bio bolji.
Kakav je bio vaš odnos s igračima? Da li sebe smatrate strogim trenerom?
-Mislim da imam dobar i „zdrav“ odnos sa igračima. Strog pokušavam biti onoliko koliko je potrebno, jer volim disciplinu kako na treninzima tako i na utakmicama. Normalno je da me neki igrači više, a neki manje „vole“ jer uvijek neki misle da trebaju više igrati i da su bolji nego oni što su trenutno na terenu, ali ja pokušavam biti što pravedniji i sve što radim pokušavam da to bude u korist igrača i kluba.
Koju utakmicu je vaša ekipa odigrala najbolje a koju najlošije?
-Najlošije smo odigrali protiv Valpova, Županje i Đakova kod kuće, a najbolje protiv Valpova u Valpovu kada smo u našem lokalnom derbiju pred punom dvoranom nakon odličnog starta u nekoliko navrata stizali 10-tak poena razlike i na kraju pobijedili pola koša gdje je ekipa pokazala veliki karakter. Niti u jednom trenutku se nismo predavali. Niti nakon ozljede Borisa Hartmana, niti nakon što smo ostali bez 3 igrača koji su napustili igru zbog 5 osobnih grešaka.
Ove sezone vodili ste dvije ekipe u natjecanju. Jednu u A2 ligi i jednu u B1 ligi. Da li je to bilo veliko opterećenje za vas i igrače?
-Ne bih to nazvao opterećenjem ali da je bilo teško i naporno svakako. Kao što sam rekao, u to smo ušli svjesno i to je sve napravljeno zbog našim mladih igrača, a oni će tek od sljedeće sezone shvatiti koliko im je to značilo.
Većina igrača igrala je oba natjecanja. Smatrate li da je i to jedan od razloga velikog broja ozljeda?
-Vjerojatno ima i tu nešto, ali najvećim dijelom smatram da je to bila loša sreća.
Imate vrlo mladu ekipu? Kako je raditi s mladim igračima?
-Odlično. Najveće mi je zadovoljstvo pratiti njihov napredak, a ove godine smo napravili veliki iskorak u tom smislu, kako na individualnom, tako i na kolektivnom planu, bez obzira na nešto slabiji plasman na kraju lige.
Uprava je zadovoljna vašim radom. Hoće li Antun Katalenić i slijedeće sezone sjediti na klupi Belišća?
-Pošto postoji obostrano zadovoljstvo ne vidim razloga da to ne bude tako. Iskoristio bi priliku i zahvalio se svima koji su nas podržavali, a naročito članovima uprave na čelu sa predsjednikom Zoranom Uranjekom koja nam je omogućila odlične uvjete za rad.
Bili ste odličan košarkaš. Da li je lakše biti igrač ili trener?
-Mislim da je teže biti trener. Kao igrač morao sam se brinuti samo za svoju igru, a kao trener moram misliti i odlučivati o svakom igraču posebno, a mislim da je najteži dio 12 igrača uklopiti u jednu kompaktnu cjelinu i od svakog igrača izvući njegov maksimum, te mu naći najbolju poziciju u igri gdje će najviše dati ekipi.
Gdje se vidite, u košarci, za jedno desetak godina?
-Na trenerskoj klupi! ; ))
